Boromejski prstenovi?

Posted on Updated on

premješteno na novo izdanje bloga: Lacanovi Boromejski prstenovi?

Oglasi

6 thoughts on “Boromejski prstenovi?

    davor responded:
    21/10/2013 u 12:50

    Što je onda taj sinthome u središtu? U kakvom je odnosu s onim što je kod Platona u središtu? Nađoh ponešto ovdje: http://nosubject.com/index.php?title=Sinthome

    ‘Since meaning (sens) is already figured within the knot, at the intersection of the symbolic and the imaginary, it follows that the function of the sinthome — intervening to knot together real, symbolic and imaginary – is inevitably beyond meaning.’

    Barem to da se ne radi o znanju koje se može izreći poput ostalih zajedničko je tome središnjem kod Lacana i kod Platona. Kako se onda može dospjeti do toga?

    ‘This move from conceiving of the symptom as a message which can be deciphered by reference to the unconscious “structured like a language,” to seeing it as the trace of the particular modality of the subject’s jouissance, culminates in the introduction of the term sinthome. The sinthome thus designates a signifying formulation beyond analysis, a kernel of enjoyment immune to the efficacy of the symbolic. Far from calling for some analytic “dissolution,” the sinthome is what “allows one to live” by providing a unique organisation of jouissance. The task of analysis thus becomes, in one of Lacan’s last definitions of the end of analysis, to identify with the sinthome.’

    Traganje se, dakle, ne odvija samo na polju simboličkog/jezika, odnosno nije samo ‘teorijsko’ nego je prije svega ‘egzistencijalno’, i ide za onim što uvijek već pokreće moj eros. Onaj tko se uspješno identificira s tim središtem, taj je, po Lacanu, ‘saint homme’.

        davor responded:
        01/04/2014 u 09:26

        Hvala. Da, mislim da će ta trostrukost postajati sve češći okvir, u ovom ili onom obliku.

        ” In the first phase, the Imaginary dominated and was understood to structure the Symbolic and Real. In the second phase, the Symbolic dominated, and was understood to structure the Imaginary and Real. In the third phase of his teaching, the Real dominated, and was understood to structure the Symbolic and Imaginary. The fourth and final phase of Lacan’s teaching departs from all this. Now we are supposed to think all three orders as equal and mutually interpenetrating, without one structuring the others. In the third phase, we must simultaneously think how the three orders relate, what each order specifically contributes, and to do so without one overcoding the other two.

        BCT tries to do something similar. The three orders are phenomenology (or the Imaginary), semiotics (or the Symbolic), and the material (or the Real). Phenomenology or the Imaginary investigates the lived experience of human and nonhuman entities such as bats, octopi, computers, queer bodies, and so on. It investigates the openness, through channels, of various beings to a broader world. Semiotics explores various structures of coding where they exist. Materialism and naturalism (the Real) investigates the features of materiality and how they influence assemblages (natural geography, physics, neurology, the speed at which communications can travel, the calories needed to live and work, and so on).”

        Meni je najjasnije objašnjenje iz gramatičkih lica: I je ”ja”, S je ”mi”, R je ”ono”. U tom smislu, da, I je ”fenomenologija”, S je, za mene, hermeneutika (a ne semiotika), R je prirodna znanost. Ali, naravno, teško je izbjeći da jezik, odnosno, S, ovlada svime.

    vrhun said:
    28/11/2013 u 15:40

    Davore, puno je vremena prošlo od naše diskusije o Platonovom trokutu, o Popperova tri svijeta, o Lacanovim Boromejskim prstenovima. Link koji daješ vodi u godinu 2007. Danas imam neka nova saznanja o Platonovom trokutu. Ona daju novo svijetlo na Boromejske prstenove, odnosno na problematiku koju smo uz to vezali, pa ću pokušati to ukratko prikazati. No, u ‘prekopavanju pijeska’ u traganju za zlatom razasutim u Platonovim dijalozima i različitim komentarima, te u pokušaju osobnog promišljanja tog problema trojstva (nazovimo to tako, premda se od samog početka čini da naziv nije adekvatan) nisam došao tako daleko da bih to mogao sustavno izložiti i tako sve rasvijetliti, pa ću se morati zadovoljiti sa emitiranjem slabih zraka.
    Uvjeren sam da Platonov trokut ima svoje podrijetlo u Pitagorejkom tetraktysu. To je struktura sastavljena od četiri reda točaka: u prvom jedna, u drugom dvije, u trećem tri i u četvrtom četiri. Konrad Gaiser je svodi na takozvani slijed dimenzija, odnosno na odnos točka, dužina, ploha, tijelo. Naime, dvije točke mogu formirati dužinu, tri točke, ako ne leže na istom pravcu mogu formirati plohu, a četiri točke ako sve ne leže na istom pravcu i na istoj ravnini mogu formirati tijelo. Uz točku u prvom redu se veže um a uz četiri točke u četvrtom redu se veže ono osjetivo, tjelesno. Između je duša. Onaj njezin aspekt koji je uronjen u um prikazan je u drugom redu sa dvije točke (dužina), a onaj njezin aspekt koji je uronjen u tjelesnost prikazan je u trećem dijelu sa tri točke (ploha). Ovako shvaćena duša posreduje između uma i onog osjetivog, tjelesnog. Ovo četvorstvo čine također četiri stupnja spoznaje: umovanje, razumijevanje, vjerovanje i osjetilno predočivanje. Nadalje: četiri elemenata u kozmosu: vatra, zrak, voda i zemlja. I još mnogo toga što ovdje nije potrebno spominjati.
    Pitagorovski tetraktys sa svoja četiri člana ukazuje na ono peto. To peto ne možemo nazvati novim članom jer se ne radi o petom redu točaka već o ukupnosti svih četiriju članova, zbroju svih točaka tetraktisa – deset. No, uvjeren sam da također ima smisla reći da se sva četiri člana u ovom petom nalaze kao u svojoj prihvatiteljici. Ono peto je cjelina koja u sebe prima četiri člana. Deset se ovdje ne smije shvatiti samo kao zbroj, već kao ono što primu cjelinu svih članova, odnosno što te članove čini dijelovima te cjeline. Pod cjelinom ovdje mislimo i na puninu. Sve je u njoj. Ništa ne može postojati pored nje. Nadalje, članovi te cjelini ne mogu činiti cjelinu samim tim što se u njoj nalaze, već se moraju u njoj nalaziti na poseban način: u skladu, harmoniji svaki sa sobom (svaki mora biti ono što treba biti), sa onim drugim i sa cjelinom samom. Harmonija se izjednačuje sa onim petim, odnosno sa dekadom.
    Potvrdu za gore prikazano shvaćanje tetraktysa možemo naći u Timeju. Tamo se četvorstvo, vatra, zrak, voda zemlja, odnosno četiri pravilna tijela (tetraedar, oktaedar, ikosaedar, heksaedar) pojavljuju u onom petom, a to je dodekaedar. (Uostalom dodekaedar nije ništa dugo nego tijelo sastavljeno od pravilnih peterokuta.) To bivanje četiriju tijela u dodekaedru razlikuje se od njihovog bivanja u kugli. U kugli biva svih pet tijela, zajedno sa dodekaedrom. Tu razliku načina bivanja četiriju tijela u dodekaedru, i svih pet u kugli izriče Filolaj:
    Ima pet tjelesa (elemenata) svjetske kugle: u kugli su vatra, vod zemlja i zrak, a peti je brod nosilac kugle.(Fr.12)
    Dodekaedar je element svjetske kugle jer se zajedno sa ostalima može u nju upisati. Ali on je također ono što nosi kuglu da bi ona mogla ploviti, biti prisutna u događanju četiri elemenata. Bez kugle događanje četiriju elemenata nije događanje kozmosa. Riječ je Parmenidovoj kugli, o istoti znanja i bitka, odnosno o Plotinovom Jednom, iz kojeg Um, Duša i Tijelo isijavaju.
    Pitagorovski tetraktys jest, prije svega, dekada, cjelina eidetskih brojeva od 1 do 10. On je ono što predstavlja dodekaedar u Timeju. U njemu možemo prepoznati četiri elementa, dva na krajevima i dva u sredini s time da se ta dva u sredini mogu svesti na jedan. Ali u njemu moramo prepoznati i kuglu. On nam treba omogućiti da vidimo kako se njeno središte ogledava u periferiji a periferija u središtu. Od svega toga (prikaza samoogledavanja kugle, odnosa članova cjeline svakog spram sebe, međusobno i spram cjelina) ništa, ukoliko tetraktis vidimo samo kao poredak četiriju redova točaka. To gledanje treba preokrenuti. U tom preokretu mora se vidjeti ono peto, kozmos u kojem se ti članovi nalaze i središte iz koje oni isijavaju. U tom preokretu drugi i treći red tetraktisa kao niza točaka koji predstavljaju dušu, odnosno posrednički moment, postaju točka u gornjem vrhu trokuta. Prijašnja prva točka tetraktisa postaje jedan od vrhova na kraju donje stranice trokuta – um. Druga krajnja točka donje stranice postaje ono što se nalazilo u četvrtom redu – tijelo.
    Preokretom gledanja uspostavljeni tetraktys postaje trokut kojeg, prije svega čine, tri točke na vrhovima (um, duša, tijelo). Ali njega čini i preostalih sedam točaka. Točke u drugom i trećem redu prvotnog tetraktisa postavljene su tako da stranice trokuta preokretom gledanja nastalog tetraktisa dijele na tri jednaka dijela. Nalazimo ih po dvije na svakoj stranici. Preostaje još jedna, deseta točka, ona koja je središtu trećeg reda točaka. Ona predstavlja središte tetraktysa. Bolje rečeno: središte kugle. Tetraktis je kugla. Iz njenog, odnosno njegovog središta izviru um, duša i tijelo, a sve se to događa u harmoniji onog petog.
    Boromejevi prstenovi se mogu također prikazati kao trokut. Ali taj trokut nije tetraktysov trokut. Naime, njegove stranice nisu podijeljene na tri, već na dva jednaka dijela. To je krnji tetraktis. Nedostaje mu četvrti red. On nema središnju točku, jer se treći red uzima kao zadnji (a središnja točka je moguća samo u njemu). Ima on neku središnju točku, ali je ‘umjetno’ stvorena – sjecanjem simetrala stranica. Znakovito je da se ovakvim trokutom zadovoljavaju oni koji pokušavaju geometrijski prikazati Hegelovu enciklopediju filozofskih znanosti (izabrao sam ga kao svog avatara na Pjaceti). To govori u prilog tezi da je Hegelova dijalektika ispod razine one u Pitagore, Parmenida, Heraklita i Platona.
    Uživam u Borojevim prstenovima. Evo, već treći tjedan u trećim razredima tumačim kategorički silogizam pomoću Vennovih dijagrama. Tri kruga dijelim u sedam područja i označavam ih brojevima od 1 do 7. Brojem 1 označavam jedan od dva dijela polumjeseca plavog kruga okrenutog prema crvenom krugu; brojem 5 dio od dva dijela polumjeseca zelenog kruga okrenutog prema plavom krugu; brojem 7 dio od dva dijela polumjeseca crvenog kruga okrenutog prema plavom krugu. Brojem 2 označavam dio od dva dijela leće koju čine zeleni i plavi krug; brojem 4 označavam dio od dva dijela leće koju čine crveni i plavi krug; brojem 6 dio od dva dijela leće koju čine zeleni i crveni krug. Tako popunjavam oba dijela u sva tri polumjeseca. Preostalo mi je područje koje pripada lećama svih triju krugova. Nalazi se u središtu prstenova. Označavam ga brojem 3. Gotovo svaki put kad treba staviti znak x (postoji neki x) u područje 2, 4 ili 6, osvijestim sebi da taj x postoji samo za jednu od triju kombinacija krugova, ali ne za sve tri, sjetim se tvoje slike za koju Magičar s pravom kaže da bi se trebala nalaziti na naslovnoj stranici tvoje knjige.
    Zaista, poem odnosno ‘ljepota’ je u leći zelenog i crvenog kruga ali nema ga u leći crvenog i plavog, ili plavog i zelenog. Slično vrijedi za ‘dobro’ i ‘istina’. No, ljubav, odnosno ‘ono o čemu se ne može govoriti nalazi se u lećama svih krugova.
    Uvjeren sam da u području 3 u Boromejskim krugovima nije mjesto onog što se u tetraktysu pokazuje kao središte iz kojeg isijava ono na periferiji, ali ne znam što je to zapravo i u kakvom je odnosu sa središtem u tetraktysu.

    vrhun said:
    29/11/2013 u 07:58

    link na prikaz Hegelovog filozofskog sustava (enciklopedije filozofskih znanosti) u liku trokuta: http://www.hegel.net/en/e0.htm#tree

      davor responded:
      01/12/2013 u 12:26

      Puno ti hvala na ovom bogatom komentaru (i na linku na Hegelov sustav). S pravom upozoravaš da je prošlo šest godina dok sam koliko-toliko usvojio ono što smo pričali 2007., tako da moj pravi odgovor na ovaj tvoj komentar možeš očekivati, ako Bog da, negdje oko 2019. 🙂

      Zasad samo da otklonim ovo o mojoj budućoj knjizi – kao što rekoh nedavno, imamo dosta filosofskih knjiga (koje jedva da itko pročita, osim možda mene), nedostaje nam filosofskih škola. Mislim na škole antičkog tipa, ne na škole koje proizvode (nezaposlene?) profesore filosofije. Još uvijek se nadam da internetski dijalozi mogu barem dijelom odgovoriti na taj nedostatak.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s