Mjesec: Rujan 2013

Platonova kinematika?

Posted on Updated on

premješteno na novo izdanje blogaPlatonova kinematika? (uz Alexander Mourelatos, Astronomy and kinematics in Plato’s project of rationalist explanation)

Oglasi

sofos?

Posted on Updated on

Osmi nastavak čitanja Heideggerovih predavanja iz 1925. Još smo na Aristotelovoj petostrukoj podjeli načina istinovanja/raskrivanja (aletheuin). Nakon brzog i jasnog određenja triju načina (tehne, episteme, fronesis) Heidegger dugo kruži oko Aristotelovog pitanja  iz Metafizike I,2: ”što je sofia?” [”mudrost”, Heidegger: ”razumijevanje”].  Konačno ga postavlja, polazeći pritom od predrazumijevanja koja svakodnevni tubitak već ima o sofos-u.

Uzme li tkogod one pretpostavke koje imamo o mudracu [sofos], možda bi nam po tome sama stvar postala jasnijom. Pretpostavljamo prvo [1.] kako mudrac zna sve, koliko je moguće, a ne posjedujući pri tome znanje o svakoj pojedinosti; zatim [2.] da je mudrac onaj tko uzmaže spoznati teške stvari i koje čovjeku nisu lako shvatljive; jer sjetilno zamjećivanje svima je zajedničko te je stoga lagano i nije ništa mudro; i dalje [3.] u svakoj znanosti onaj tko je točniji i sposobniji poučavati o uzrocima taj je i mudriji; i uz to, [4.] među znanostima ona koja se bira zbog same sebe i poradi znanja više je mudrost od one što je radi posljedaka; i ona koja je nadređena više je mudrost od one podređene; jer ne smije se mudracu naređivati, nego on treba naređivati, i ne smije on drugoga slušati, nego njega onaj tko je manje mudar. (Aristotel, Metafizika A, 982a6 i d.)

Svako od ova četiri predrazumijevanja Heidegger nadalje zasebno razlaže.

1.)  ”Mudrac zna sve [panta], koliko je moguće, a ne posjedujući pri tome znanje o svakoj pojedinosti.” … To panta [sve], koje sofos ima na raspolaganju, temelji se u holon [cjelini] kao katholou [općem]. To je pravo pan [sve], cjelina, na koje sofos cilja. … Otkrivanje katholou ne zahtijeva prolazak kroz svako pojedino u eksplicitnom znanju, i ono nije nešto poput njihovog zbroja. Njemu je svojstveno da je ono neka cjelina bez registriranja svakog pojedinog slučaja. … [S]ofos od početka uskače u pravu cjelinu, odakle prima orijentaciju za raspravu o svakom konkretnom pojedinom. Stoga može, bez da ima specijalizirano znanje, autentično sudjelovati u tim raspravama. …

2.) ”Mudrac je onaj tko uzmaže spoznati teške stvari i koje čovjeku nisu lako shvatljive; jer sjetilno zamjećivanje [aisthesis] svima je zajedničko te je stoga lagano i nije ništa mudro.” … Nasuprot tom lakom i samorazumljivom sebekretanju u neposrednom izgledu, nadilaženje toga, ka onome što pravo jest, biva teškim. Ta teškoća ne leži u stvarima, nego u samom tubitku, u osobitom načinu bitka tubitka, onome neposrednosti. Tubitak, dok je neposredan, ima svoje prisutno u sada, u svijetu; ima tendenciju prianjati uz neposredno. U sofia se, pak, radi o nadilaženju u ono što ostaje prikriveno neposrednom tubitku, u ono malista katholou [najopćenitije], i to nadilaženju nasuprot neposrednom izgledu. … Sofia je protutendencija nasuprot neposrednog tubitka i njegove tendencije da se kači za neposredni izgled. … Otud su stvari kojima se bavi sofia ”teške” s obzirom na njihovo aletheuin [raskrivanje]. … Ipak sofia time ne isključuje aisthesis nego ga tek uzima kao polazište…

3.) ”U svakoj znanosti onaj tko je točniji i sposobniji poučavati o uzrocima taj je i mudriji.” … Ta ”prva”, prve odredbe bića, su, kao najizvornije, ne samo jednostavne u sebi nego zahtijevaju najveću oštrinu da bi se zahvatile u svojoj mnoštvenosti, jer ih je najmanje. … Aristotel ilustrira strogost znanosti primjerima mathematike, arithmetike i geometria. Strože su one discipline koje slijede iz manjeg broja arhai [počela], koje utoliko postavljaju manje izvornih određenja bićima koja imaju za temu.  (97.-99., eng. 67.-69.)

4.) ”Među znanostima ona koja se bira zbog same sebe i poradi znanja više je mudrost od one što je radi posljedaka; i ona koja je nadređena više je mudrost od one podređene; jer ne smije se mudracu naređivati, nego on treba naređivati, i ne smije on drugoga slušati, nego njega onaj tko je manje mudar.” … To krajnje zašto, tj. to krajnje ”radi čega”, hou heneka, jest, kao telos [svrha] uvijek neko agathon [dobro]. No agathon je stvar arhikotate [vodstva] među epistemai [znanostima] i tehnai [umijećima], ukoliko arhikotate [vodeće] jest ono ”koje zna poradi čega treba činiti svaku stvar”. Tako sofia, ukoliko je malista episteme [najviša znanost], i kao takva pruža uvid u malista agathon [najviše dobro], ”u cijelosti ono najbolje u cjelokupnoj naravi”, jest  arhikotete među svim epistemai i tehnai uopće, jest i ona koje više nije vođeno, nego izričito ili neizričito ima vodstvo i stoga je samostalna. U sofia leži rješenje pitanja o ariston, koje je ponajviše dobro, odakle svaka druga tehne i episteme zadobiva orijentaciju, i utoliko je  arhikotate, vodeća i samostalna.

S tom značajkom, da sofia cilja ka nekom agathon [dobru], Aristotel dospijeva u upitnu blizinu drugačijem odnosu spram bića: praxis. Jer praxis je orijentirana upravo ka onome radi čega. Pa ako sofia cilja ka agathon, tad se čini kao da je i ona u konačnici neka praxis, dok je ranije pokazano da je slobodna od hresis [upotrebe] i da je čisto theorein. …

Rješenje te poteškoće leži u tome što Aristotel naglašava: ”I agathon je jedno od uzroka.” … Agathon nije ništa drugo do ontološko određenje onih bića koja su određena telos-om [svrhom]. Ukoliko je neko biće dovršeno u svom telos-u, ono je kakvo je imalo biti, eu [dobro]. Agathon najprije nema nikakve veze s praxis, nego je to jedno određenje bića ukoliko su dovršena, s(a)vršena. … Ukoliko agathon nije prvotno vezan za praxis nego je razumljen kao temeljno svojstvo bića u sebi, zadobivena je mogućnost da je agathon kao arhe upravo predmet theorein, doista da je upravo s obzirom na neko biće kao aei on, kao vječno biće – u odnosu na koje ne mogu nikako djelovati – ispravan pristup theoria. (122.-124., eng. 84.-85.)

(Svi navodi Heideggera su iz Martin Heidegger: Platon, Sofistes; prijevod je moj, na brzinu, samo za potrebe bloga; stranice u zagradama se odnose najprije na izvornik, potom na engleski prijevod. Aristotel je svudgje u Ladanovom prijevodu.)

prethodni nastavci:

prijamnik?

Posted on Updated on

Je li mozak možda više nalik prijamniku nego li nekom izvoru misli i spremniku pamćenja?

premješteno na novo izdanje bloga: prijamnik?

trojedna duša?

Posted on Updated on

ulomak premješten na novo izdanje bloga: trojedna duša? (ulomak iz Irina Deretić, Zver i čovek u čoveku)