§4.2. pri-povijest?

Posted on Updated on

Nietzscheovu tezu o uvjetovanosti znanosti (§4.1.) u sljedećem je stoljeću potvrdio niz manje proročki nastrojenih filosofa. Dok scientisti pretpostavljaju da sve ”subjektivno” nastaje ”našim” više-manje proizvoljnim bojanjem ”objektivne stvarnosti” (opisane matematičkom prirodnom znanošću), zapravo je obrnuto: iz beskonačno bogatijih svjetova života znanost apstrahira određene aspekte koje metodski objektivira. To je omogućeno isključivo određenim životnim stavom samog znanstvenika, kojega, očito, on mora usvojiti na neki pred-znanstven način.

Reduciranje svijeta života na skup objekata znanstvenih teorija nije naprosto apstrahiranje/izdvajanje onog općeg, nego zanemarivanje svega što nam ”objekti” znače u svakodnevnom životu. Tako je zaboravljena i svrhovitost s kojom inače pristupamo stvarima oko sebe. ”Metodski stav” novovjekovne znanosti  izričito zahtjeva odustajanje od svrhovitih objašnjenja; istodobno zahtjeva susprezanje od vjerovanja u pred-znanstvene istine. Time je načelno onemogućeno da nešto istodobno bude istinito i svrhovito. Ovaj zaborav ne ometa pragmatični uspjeh znanosti u vidu tehnološkog progresa, ali pod cijenu potiskivanja osjećaja besmislenosti kao njegove sjene: vrijednosti su postale ne-istinite, a istine bez-vrijedne. Kriza razumijevanja smisla znanosti znači i krizu europskog/zapadnog čovječanstva koje je, tradicionalno, znanost postavilo kao svoju najvišu vrijednost.

ulomak prebačen ovdje: objektivizam vs. svjetovi života? (ulomak iz Rainer Thurnher, Hermeneutička fenomenologija kao angažman) 

”Svjetovi života” koji kao kontekst omogućuju smisao znanstvenih teorija, mada uvijek ponajviše implicitni, dijelom se i ekspliciraju: smislenost, naime, smatramo (doduše uvijek privremeno) ozbiljenom kada to o čemu razgovaramo možemo uklopiti u neku koherentnu, i najvažnije, svrhovitu pri-povijest.

ulomak prebačen ovdje: pri-povijest? (ulomak iz Alasdair MacIntyre, Za vrlinom)

Ako je možda pretjerano znanstvene teorije smatrati tek osobitim pripovjednim žanrom, ipak nam bez razumijevanja istine zajedničkih pri-povijesti (mythos-a) mora ostati nejasna njihova vrijednost, njihov smisao za naše živote.

Literatura:

  1. Rainer Thurnher, Hermeneutička fenomenologija kao angažman, Zagreb 2004., str. 6.-25., prevela: Darija Domić, izvornik: Rainer Thurnher, Lebenswelt und Wissenschaft bei Edmund Husserl. Eine Anleitung zum Vergleich zwischen Phänomenologie und Konstruktivem Realismus (1995.)
  2. Alasdair MacIntyre, Za vrlinom, Zagreb 2002., str. 221. – 236., preveli: Karmen Bašić, Stribor Kikerec, izvornik: Alasdair MacIntyre, After Virtue: A Study in Moral Theory (1981.)
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s