§46. paradoks?

Posted on Updated on

premješteno na novo izdanje bloga: Russellov paradoks?

Oglasi

2 thoughts on Ҥ46. paradoks?

    Magičar said:
    28/07/2011 u 08:58

    Prošle godine sam pročitao Čudnovatu petlju i moram priznati da mi je Hofstader pokopao i posljednji tračak vjere u dualnost materije i duha…:)
    Opet mi je planulo zanimanje za matematiku i njene temelje, naravno, više za njenu filosofiju. Knjiga Zvonimira Šikića koju sam našao na tvom blogu čini mi se odličnim uvodom…Ti paradoksi kojima je matematika bila “napadnuta” na prijelazu stoljeća upravo me nukaju na matematiku gledati iz nekog drugog kuta. Promišljati je kao čovjekov stvaralački čin, ako je to uopće moguće. Matematika je, prema teoriji skupova, dakle, zasnovana na odnosu dijelova prema cjelini. Ta mi se izjava čini temeljnom i o njoj upravo razmišljam… Od cjeline učiniti dijelove, to mi se čini stvaralačkim.
    Kriza osnova matematike će svoju kulminaciju doživjeti s Gödelom, nije li tako? Dakle, slijedi nam osvrt na legendarni članak “O formalnoj neodlučivosti…” …?

    Inače, način na koji istražuješ svijet duha, davore, fenomenalan je, kako se krećeš od fenomena do fenomena. Dođi mi da svaki tvoj zapis na svom blogu samo književno obradim (prepričam) i to bi bilo to… 🙂 Gledati na svijet “očima duha” meni je dovoljno kako bih ostvario smisao svog života…

      davor responded:
      28/07/2011 u 17:50

      Sjećam se kad mi je prijatelj prije puno godina posudio Hofstadterov GEB (tad je to bila prva ”filosofska” knjiga koju sam čitao, ako ne računamo Nietzschea), kako me petnestak minuta s iskrenim oduševeljenjem uvjeravao u Hofstadterovu genijalnost i duhovitost, i prepričavao neke dijelove knjige… da bi ne kraju samo usput dodao pokazujući na knjigu ”naravno, to je sve pogrešno”. 😀 Sad je i moj stav prema Čudnovatoj petlji otprilike takav – sjajno i nadasve zanimljivo, ali ”pogrešno”. Naime, i dalje spadam među one ”sumnjičavce” (str. 336.) koji ne smatraju da je svijest ”djelovanje mozga na razini simbola u kojemu se odražavaju vanjska zbivanja”, nego je svijest upojedinjenost iskustva u moje sada-tu i kao takva formalni, neukidivi i nesvodivi (kantovski) preduvjet raznolikih sadržaja svijesti, pa i onih znanstvenih. Meni se čini da bi svijet ”objektivno” mogao potpuno jednako funkcionirati bez toga da ima nečega kao što je moje upojedinjeno iskustvo, a da sve što ja inače činim mehanički obavljaju neki roboti koji nemaju nikakvo svoje iskustvo.

      Naravno, opet si pogodio očekujući Gödela (ne nužno kao sljedeći zapis, ali uskoro); čak već sad mogu najaviti da se u vezi s tim sprema jedno iznenađenje po kojem će se taj post isticati spram ostalih. Stay tuned! 🙂

      Hvala ti na pohvalama. Doista su nas više nego jednom pogodile iste frekvencije (nešto ću komentirati i na tvom blogu 🙂 ). Iskreno, za ovaj post više vjerujem da ti se svidio nego za prošli jer se ovaj nekako sam posložio u vrlo kratkom vremenu (ja sam ga samo zapisao) dok me prošli namučio (nikako pohvatati konce, stalno se raspadao) pa vjerojatno ni čitanje nije glatko.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s