§44. kretanje?

Posted on Updated on

premješteno na novo izdanje bloga: kretanje?

Oglasi

2 thoughts on Ҥ44. kretanje?

    Magičar said:
    10/07/2011 u 22:36

    Najveća zagonetka od svih – tajna kretanja. I treba li, Davore, uopće danas razlikovati fizičara i filozofa kad fizičar da bi se bavio svojim poslom mora biti i filozof a filozof i fizičar 🙂

    Za Tvoje postove čovjek mora odvojiti vrijeme i zaista ih pažljivo pročitati. I baš sam mislio preskočiti barem jedan post (Zenona) što se tiče komentara, ali vidim da ne mogu jer je usko vezan uz kretanje. 🙂

    Jako dobro je pokazano kako Zenonove aporije zapravo ukazuju na koliko labavim nogama stoji naša matematika a ne da negiraju samo kretanje kao takvo. Prema mojem mišljenju, nema znanosti, dakle, ni fizike ni matematike, koja bi mogla objasniti kretanje, barem ne na ovom stupnju spoznaje ili čega već. Zašto je to tako, ne znam. Jedino, na tom mjestu mogu pomisliti da nam nije sve dano odnosno da nam nisu poznati svi igrači u igri. To znači da je kretanje samo dio pojave, fenomena, čega već.
    Koliko god izmišljali neku novu metodu matematike poput diferencijalnog računa to ostaje samo magijski čin – podvrgavanje prirode svojoj volji… 🙂

    Veza između Zenona i Heisenberga me podsjeća na vezu drevnih mudrosti i Heideggerova Bitka i vremena. Prvotno jednostavne istine izrečene na moderan način.

    I Bohm me je definitivno jako zainteresirao. Započinjem tagati za njegovim implicitnim redom…

      davor responded:
      12/07/2011 u 06:37

      Možda je suprotno, pa čovjek da bi bio efikasan fizičar upravo ne smije biti previše filosof – jer unatoč gore navedenim problemima s pojmom gibanja i brzine, fizičari već stoljećima sasvim uspješno s njima barataju. Fizika uvelike počiva na umijeću zanemarivanja. 🙂 Ipak, u kriznim trenutcima, kad to umijeće zakaže, uvijek se ponovno moraju vraćati temeljnim pitanjima.

      Da zapis ne bude prevelik (a i da možda potaknem nekog zamišljenog idealnog čitatelja da sam malo istraži) izostavio sam najsuvislije rješenje gornjeg problema s pojmom brzine, pa ću iskoristiti prostor u komentarima. Brzinu bi trebalo shvaćati kao omjer puta koje bi tijelo od sadašnjeg trenutka t1 prešlo do nekog trenutka t2 i vremena t2 – t1 kad bi se tijelo gibalo jednoliko. Da ta odredba ne bude cirkularna, jednoliko gibanje ne smijemo odrediti kinematički kao ”gibanje stalnom brzinom”, nego dinamički kao ”gibanje na koje ništa ne djeluje”, nikakva sila. Time se izbjegavaju pojmovne poteškoće. Ali tako definirana brzina pokazuje se kao posve nemjerljiva, jer je mjerenje neko djelovanje na tijelo, i mjerenje brzine narušava buduće jednoliko gibanje pretpostavljeno njenom definicijom. To pojašnjava već 1742. McLaurin (navod prema Kožnjak, isto): ”brzina nejednolikoga gibanja u bilo kojem danom trenutku nije mjerljiva prostorom zbiljski prijeđenim poslije danog trenutka u danom vremenu, nego prostorom koji bi bio prijeđen da je gibanje nastavljeno jednoliko poslije tog trenutka.” Tako da je problem koji je buknuo u Heisenbergovim relacijama – odnos količine gibanja koja je definirana preko trenutne brzine i diskontinuiranog čina mjerenja – već bio prisutan od početka, ali je uspješno zanemaren sve dok veličine koje faktički mjerimo nisu postale dovoljno male da taj problem više nije bilo moguće zanemariti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s