§41. neodređenost?

Posted on Updated on

premješteno na novo izdanje bloga: Heisenbergova neodređenost?

Oglasi

3 thoughts on “§41. neodređenost?

    Magičar said:
    10/06/2011 u 10:15

    Da, te iste 1927. kada je Heisenberg obznanio svijetu svoje načelo neodređenosti Heidegger je objavio i svoj “Bitak i vrijeme” i nekad razmišljam da je to godina vrhunca razvoja čovjekova duha. 🙂 Ovaj post upravo upućuje na činjenicu koliko je suvremenoj znanosti potrebna filozofija. Ograničenja spoznaje ne znače nužno i ograničenja mišljenja iako i tu dakako valja biti oprezan. Ipak, sklon sam složiti se s Einsteinom da je kvantna mehanika samo privremeno rješenje “znanstvene istine” o prirodi stvarnosti. Čak štoviše, uvjeren sam da znanost može “i više i bolje” ili kako bi kazao Nietzche da je u stanju uvijek prelaziti “preko svoje najveće prepreke”. Ali s druge strane, kada naiđe na ovakve situacije, ne može ne postati filozofijom i zapravo mišljenjem a ne pokusom prokrčiti sebi put za daljnji razvoj. Werner Heisenberg je primjer znanstvenika koji upravo to činio kada je došao do svog načela. I dan danas je čudesno na koji je način Kant isključivo mišljenjem došao do zamisli da beskonačnu narav prostora i vremena objasni smještajući ih u nas same. Znanost se, recimo, od rješenja tog problema svojim metodama čini beskonačno daleko. A načelo neodređenosti to samo potvrđuje…

      davor responded:
      11/06/2011 u 00:26

      Kao odgovor, evo jedna slika iz nešto kasnijeg doba od ovoga o kojem govoriš. Nešto duži navod je iz Heisenbergove intelektualne autobiografije (”Fizika i metafizika”, str, 348. i d.), o njegovom dopisivanju s Wolfgangom Paulijem prilikom zajedničkog rada na novoj teoriji elementarnih čestica.

      ”Neposredno pred Božić 1957. primio sam od Wolfganga pismo koje je sadržavalo mnoge matematičke pojedinosti, ali i izražavalo ushit koji ga je držao tih tjedana: ‘…Dijeljenje na dvoje i smanjenje simetrije, to je vražja suština stvari. Dijeljenje na dvoje je veoma star atribut vraga (riječ ‘dvojba’ je, kažu, prvobitno značila dijeljenje na dvoje. Biskup u jednom komadu Bernarda Shawa kaže: ‘A fair play for the devil, please’. Zato neka on ne odsustvuje ni o božićnom prazniku. Dva božanska gospodina – Krist i vrag – neka opaze da su u međuvremenu postali mnogo simetričniji. Molim te, ne kazuj ovu herezu tvojoj djeci, ali gospodinu von Weizsäckeru je možeš ispričati – sada smo se našli. Vrlo, vrlo srdačno, tvoj Wolfgang Pauli.’ U pismu napisanom otprilike osam dana kasnije … piše: ‘Svako dobro tebi i tvojoj obitelji u Novoj godini, koja će, nadajmo se, donijeti potpuno razjašnjenje fizike elementarnih čestica.’ A malo dalje Wolfgang piše: ‘Slika se pomiče sa svakim danom. Sve je u toku. Još neću objavljivati, ali bit će nešto lijepo. Pa još se uopće ne može sagledati što će sve proizaći iz toga. Poželi mi sreću na prvim koracima.’ I citira: ‘ ‘Razum opet progovara i nada se opet rascvjetava, čezneš za potocima života, ah, za izvorima života…’ Pozdravi jutarnju rumen kad bude nastajala godina 1958., prije izlaska sunca… A sad dosta za danas. Građa nam daje mnogo. Sad ćeš i ti mnogo iznalaziti… Vjerojatno si primijetio da je vrag otišao. Otkrio je suštinu stvari, dijeljenje na dvoje i smanjenje simetrije. Izašao sam mu u susret svojom antisimetrijom – pružio mu fair play – poslije čega je tiho iščezao… A sad jedno snažno: Sretna Nova godina! Marširat ćemo k njoj. …” Ta pisma su, naravno, sadržavala mnoštvo fizikalnih i matematičkih pojedinosti, koje nisu primjerene za prenošenje na ovom mjestu.

      Nekoliko tjedana kasnije morao je Wolfgang otputovati u Ameriku, gdje je bio prihvatio obvezu držati predavanja tri mjeseca. Nije mi bila ugodna pomisao što se Wolfgang, u ovom uzbudljivom stanju nedovršenog otkrivačkog rada, izlaže trezvenom pragmatizmu Amerikanaca. Pokušao sam ga odvratiti od puta, ali u planovima se više ništa nije moglo izmijeniti. … Potom nas je dijelio široki Atlantski ocean, i Wolfgangova su pisma rjeđe stizala. … Iznenada mi je napisao prilično osorno da je odlučio ne sudjelovati dalje ni u obradi predmeta ni u publikaciji. … Time se prepiska na duže vrijeme prekinula, i ja nisam uspio od Wolfganga dobiti bliže obavijesti o promjeni njegova mišljenja. … I ja sam, naravno, bio potpuno svjestan nejasnoća; ali mi smo i ranije ponekad tražili po magli zajednički put, i takve su mi situacije u znanstvenom istraživanju uvijek izgledale najzanimljivije. … Pred kraj 1958. primio sam strašnu vijest da je Wolfgang umro poslije operacije kojoj se iznenada morao podvrgnuti. Ne mogu sumnjati u to da je početak njegove bolesti pao u one tjedne kad je izgubio svaku nadu u skoro dovršenje teorije elementarnih čestica. Ali što je tu bio uzrok a što posljedica – o tome ne mogu suditi.”

      Naspram uobičajenog, i svakako uvelike opravdanog, gledišta o univerzalnosti (prirodnih) znanosti, ovdje vidimo strah kojeg je osjetio veliki fizičar Heisenberg kad mu je drugi veliki fizičar Pauli rekao da usred rađanja nove teorije odlazi u drugačiji duhovni svijet, u Ameriku. Heisenberg naknadno taj strah smatra opravdanim, a odlazak kobnim ne samo po tu teoriju, nego možda i po Paulijevo zdravlje. Dakle, Heisenberg je na neki način osjećao da je njihov rad na teorijskoj fizici moguć jedino u njihovom duhovnom svijetu srednje Europe i njemačkog jezika.

      U svakom slučaju, vrlo brzo nakon 1927. taj je svijet počinio svojevrsno samoubojstvo. Jedna od bitnih karakteristika tog svijeta je bila i suigra Nijemaca i Židova – npr. u gornjem zapisu Heisenberg navodi ključni Einsteinov poticaj, u tvom primjeru (”Bitak i vrijeme”) ključni su poticaji Husserlovi… Jedna od posljedica strašnoga rasapa tog svijeta je i premještanje središta znanstvenog rada preko Atlantika, te prevlast tamošnjeg ”trezvenog pragmatizma” kojemu je strano filosofiranje u znanosti, pa mu omiljena ”interpretacija” kvantne mehanike nosi naziv ”shut up and calculate!” – posve u skladu s Heideggerovom rečenicom ”znanost ne misli nego računa”. Ja ipak vjerujem da ponekad misli, i da bi bilo dobro da ima puno takvih trenutaka u kojima misli.

    Magičar said:
    18/06/2011 u 22:11

    “dijeljenje na dvoje i smanjenje simetrije”, uh, to doista zvuči uzbudljivo, još k tomu Pauli uvodi i antisimetriju kao nekakvu protutežu tomu, ako sam dobro shvatio. Negdje sam pročitao kako je tvrdio da ne vjeruje da je Bog slabi ljevak aludirajući na opovrgavanje zakona parnosti odnosno zrcaljenja koje se upravo dogodilo 1957. Izgleda da ću morati pročitati tu Heisenbergovu autobiografiju jer je očigledno izvor iznmno zanimljivog štiva…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s