§29. bijeg u logose?

Posted on Updated on

zapis premješten na novo izdanje bloga: bijeg u logose?

Oglasi

13 thoughts on “§29. bijeg u logose?

    Will Farnaby said:
    23/12/2010 u 00:49

    zanimljiv post…

    davor responded:
    26/12/2010 u 18:08

    Wille, nadam se da ga to ne čini iznimkom. 😀

    Will Farnaby said:
    28/12/2010 u 21:22

    Ma ni slučajno, samo sam htio pustiti malo glas, dati i direktno do znanja da se čita. 🙂
    A opet, bio sam preumoran i nedovoljno nadahnut za pisanje dužeg komentara. 🙂
    Tek sam na ovom postu osjetio potrebu to napisati (ne zato što drugi ne bi bili zanimljivi), na drugima sam se “čuvao” za duže komentare, ali kad nikada ne nađem ni vremena ni nadahnuća dovoljno za neki duži i bolji odgovor; zapravo je više stvar vremena, a i ne bih htio pokvariti ovako lijepo strukturirani blog hehe… Moji komentari znaju biti i naizgled oftopični, možda i prividno (ili neprividno?) kaotični, ne znam, možda bi to narušilo ideju sistematičnosti ovog bloga. 🙂

    davor responded:
    30/12/2010 u 19:43

    Ma šalim se ja, naravno, drago mi je znati da si pročitao tekst (jer onaj brojač posjeta ne može brojati tko je pročitao, tek tko je navratio ovamo). Samo ti komentiraj, bilo of bilo on topično. 🙂

    Algon Cordy said:
    02/01/2011 u 22:24

    Opet logosi, bas prikladno za ovo doba godine. Ivanovo evandelje na Bozic i sve to. Cini mi se nekako da sam vec toliko puta ovdje nesto citao o Grcima, pa risao o logosima… 🙂
    Metafore, to je valjda sve sto imamo. Pisao sam o tome u svojoj ranoj fazi, kad sam kao novopeceni bloger trazio sto blanuti:
    http://poesisscenae.blog.hr/2007/07/1622919367/einstein-mirie-svijeta-dva.html

    Sad kao filolog na studiju jezika vidio sam to najjasnije citajuci Lakoffa koji svoju citavu teoriju bazira na “we don’t see what is going on”- dvije metafore. I zaista, problem kvantne fizike upravo je taj. Mozda cemo ga jednom i rijesiti, ali sve ako i rijesimo, morat cemo negdje drugdje prihvatiti da postoje granice ljudskoga uma, a to su kako kaze Witgenstein: “The limits of my language are the limits of my world.”

    I Piaget u svojim razvojnim fazama istice taj trenutak kad dijete pocne misliti o onome sto nije neposredno tu, cega zapravo nema, pocevsi od onog prostog trika sa sakrivanjem lopte ili lica…

    U zadnje vrijeme se bas bavim Platonom. Pisem esej o Prometeju u Protagori koji ce odluciti moju sudbinu (dobro, pretjerujem:) U svakom slucaju, zanimalo bi me sto mislis pa ako imas volje, javi se!

    Algon Cordy said:
    02/01/2011 u 22:26

    A da, tvoj me je post nagnao u bijeg od neposredne stvarnosti pa sam zaboravio…

    Sretna i plodonosna ti nova 2011. godina!

    davor responded:
    04/01/2011 u 09:01

    Sretno i tebi, Algon Cordy! Da ti najprije odgovorim na ovo što mi je lakše: naravno, nije u kvantnoj fizici novo to da ”ne vidimo što se događa”. Ne vidimo ni u statističkoj mehanici molekule plina, pa ipak ih možemo zamišljati kao kuglice koje se elastično sudaraju i dobro opisati ponašanje plina. Ili, ne vidimo ni zvuk, pa ipak ga možemo dobro opisati kao longitudinalni val sličan valu na opruzi. U ovim slučajevima možemo to što ne vidimo ipak sebi zorno pred-očiti, preko nekih analogija s onim što vidimo. Problem je s kvantnom mehanikom to što su obje predočbe koje su dotad u fizici dobro uspijevale – čestice i valovi/polja – podjednako dijelom pogrešne a dijelom dobre. Što znači da nemamo (a po većini interpretacija ne možemo ni imati) dobru predočbu o tome što se događa u onim vidovima prirode kojima se bavi kvantna mehanika, odnosno, tu svaki pokušaj pred-očavanja vodi u paradokse.

      Algon Cordy said:
      04/01/2011 u 16:34

      Znam to što kažeš i u potpunoti se slažem. Nisam to ni negirao. Ispričavam se. Problem je u tome što se nismo razumjeli, a to sam opet ja kriv jer u zadnje vrijeme imam onaj Witgensteinov problem “an enormous difficulty of expression.” To je zato što sam slabo inkorporiran u simboličko, kako bi rekao Lacan, ali to je druga tema.

      Ispalo je da sa Lakoffom hocu reći da se u kvantnoj mehanici ne vidi što se događa. Zapravo, Lakoffov “we don’t see what is going on” je samo primjer koliko je već svakodnevni jezik prožet metaforama jer “we don’t see” je metafora i “go on” je metafora. To sam htio reći.

      Problem kvantne mehanike je da nemamo dovoljno odgovarajuće metafore, kako si i sam objasnio:
      “zamišljati kao kuglice koje se elastično sudaraju i dobro opisati ponašanje plina.” – metafora
      “preko nekih analogija” -ili metafora

      Nisi odgovorio na zadnji paragraf. Ne želim pilati, ali stvarno bi mi dobrodošla pomoć od nekoga tko dobro kuži Platona, pa ako imaš vremena. Nije puno, 5-6 stranica. Samo da kažeš što misliš…

    davor responded:
    04/01/2011 u 18:24

    Ma problem je što ja nisam taj ”netko tko dobro kuži Platona” – kada sam napisao da je ovaj Uvod ”sebeuvođenje u filosofiju”, to nije neka stilska figura, nego je stvarno tako – potpuni sam amater. Ja sam čitao nešto Platona, i to me baš zanima, ali sam jako jako daleko od toga da se barem približim tome da budem ”netko tko dobro kuži Platona”.
    Ako je taj nesporazum razjašnjen, i ako te zanima mišljenje zainteresiranog nestručnjaka onda sam za. 🙂 Možeš li mi se javiti na filosofija@net.hr?

    Algon Cordy said:
    04/01/2011 u 23:00

    Ok. Thanx! Poslat cu ti za koji dan. Sve je naime gotovo, ali nikako odluciti kako prevesti Platonovu arete- ovo sto svi prevode kao vrlina. Rekao bi covjek da je to sve jednostavno, ali vraga…
    A mislio sam da je (Ladanov) Aristotel uzasan!

    Koliko ljudi, toliko cudi, ali
    koliko prevoditelja, toliko Platonovih filozofija…

      davor responded:
      05/01/2011 u 12:44

      Guthrie u Povijesti grčke filozofije IV komentira dialog ”Protagora”, i daje ovu podrubnu napomenu (str. 202):

      ”[Zamijećene su] … praktične konotacije riječi arete i njezina bliska veza s techne zbog kojih se Grku čini prirodnim ono što se nama čini zabludnim poistovjećivanjem tehničke i moralne vrsnoće… Ta se dva izraza rabe bez razlike u ‘Protagori’ (usp. 322b3 i 5 s d7 i e2-3). Zadržavam tradicionalni prijevod arete s ‘krepost’, no ovu točku moramo imati stalno na umu.”

      To je podrubna napomena uz rečenicu i dijela u kojem prepričava sadržaj dialoga: ”Protagora … odgovara da će njegova poduka biti čisto praktična: kako upravljati vlastitim poslovima i državnima, kako učinkovito govoriti i biti vođa u političkom životu; ukratko, on će ga naučiti umijeću (techne) ili vrsnoći (arete) u politici i građanskome životu”.

    Algon Cordy said:
    05/01/2011 u 19:18

    Da, koristio sam Guthriea. Vidjet ceš. Ali mi se ni njegovo ni Taylorovo rješenje ne sviđa u potpunosti. Taylor je ipak precizniji kad kaže excellence (to bi bila ova “vrsnoća), ali je problem u tome što Sokrat u dijalogu stvarno skreće pozornost sa vrsnoća općenito na moralne vrsnoće, i.e. vrline. Zato ih naši prevode sa krepost ili vrlina.
    Sad, čini mi se da bi idealno rješenje bilo uvijek koristiti excellence, ali kad se odnosi na hrabrost, pravednost, svetost i ostalo što trkeljaju u dijalogu onda samo “excellence” misses the point.
    Suština problema je u tome što nisam izvorni govornik engleskoga, a grčkoga da ne govorimo. “Sve što kažem puno je zamki.” rekao bi Lacan.

    Algon Cordy said:
    05/01/2011 u 19:28

    Zasad je rješenje arete prevesti sa excellence općenito, ali virtue kad se odnosi na hrabrost, pravednost, svetost i ostalo…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s