§10. zajednička mnijenja?

Posted on Updated on

ulomci premješteni na novo izdanje:

komunitaristička kritika liberalnog subjekta? (ulomak iz Daniel Bell, Komunitarizam i njegovi kritičari)

filosofija i svjetonazor? (ulomak iz Martin Heidegger, Prilozi filozofiji (iz dogođaja))

zapis spojen s drugim i premješten na novo izdanje: kvariti mladež?

Oglasi

6 thoughts on “§10. zajednička mnijenja?

    Algon Cordy said:
    20/08/2010 u 00:52

    Prvo, moram čestitati na odličnom izboru tekstova za ovu temu.
    Baš sam nedavno čitao Žižekov How to read Lacan pa me tema zaintrigirala. Tim više što je moj sljedeći post o postmoderni. Lacanova rečenica ”Le désir de l’homme, c’est le désir de l’Autre” možda je jedna od najbitnijih misli za poimanje čovjeka u smislu zoon politikona.

    Posebnu važnost ima danas, u ovom što kaže Bell “liberalnom” zapravo servilnom kapitalizmu. Ako je boljka postmoderne kao epohe i kapitalizma kao njenog oca (prema Jamesonu) upravo narcizam koji za imperativ stavlja ono bespogovorno uzivaj, kako to da sam ja toliko ovisan o želji drugoga?
    Ujedno objektni i subjektni genitiv, želja za drugim, i želja drugog za mnome. Upravo to je mit o individui. Ja jesam neraskidivi dio cjeline. To me podsjeća na Rimbauda koji još prije Lacana ide toliko daleko da kaže: J’ est un autre– ja jest neko drugo.

    Danas se mit o indivdui propagira da bi se potrla svijest o utjecaju društva. Većina postavlja pitanje: Ako me nije briga, ni za moju obitelj, ni za politiku, ni za društvo, ni za druge, kako sam ja onda ovisan o drugima i njihovoj želji?
    Upravo u tome je kvaka. Društvo danas i želi da udovoljavaš sebi. Kao što kaže Žižek, Hegelovska se ideja povijesti danas više nego ikad služi ljudima za svoju provedbu. Sama ljudska psihologija ide na ruku vladajućima i kapitalističkom društvu.

    To je, dakle, smisao i odgovor koji ja dajem onima što me pitaju zašto radim to što radim. Da bih preispitao, posvjestio, doveo do istine u i o servilnom društvu u kojem živimo. Moja definicija slobode (ako bih baš morao pokoriti se Aristotelu i dati definiciju) glasila bi: “Sloboda je spoznato ropstvo” Tako da se, nakon svih naših filozofa i filozofiranja vraćamo zapravo Sokratu i njegovoj majeutici i ironiji kao stvarnom poslanju filozofije i u postmoderni.

      davor responded:
      21/08/2010 u 14:53

      Kao i obično, tvoj komentar je značajno podigao vrijednost zapisa kojeg si komentirao. Hvala na sudjelovanju, nadam se da ćeš i ubuduće navratiti ovdje.

      A osobito mi je drago što si spomenuo Sokrata, jer će se sljedeći zapis (za dva-tri dana, dok stignem do knjižnice) baviti baš njime, i jednom njegovom slavnom rečenicom. 🙂

    Will Farnaby said:
    02/09/2010 u 04:41

    Bruce Fink piše:

    ”Čovjekova žudnja je ista kao i žudnja Drugog”, i ”Čovjek žudi ono što Drugi žudi”.

    U čemu je točno razlika između toga dvoje?
    Meni osobno je najbolja (višestruka) interpretacija tog slavnog Lacanovog diktuma ona koja se može naći u jednom rječniku Lacanovih pojmova, mislim da je to Evansova “An Introductory Dictionary of Lacanian Psychoanalysis” ali nisam sto posto siguran. Samo nekih devedeset i pet u ovo gluho doba noći :).

      davor responded:
      02/09/2010 u 09:08

      Nemam pojma u čemu je razlika, nepromišljenom meni to izgleda kao ista stvar… Pouči nas, daj tu interpretaciju!

    Will Farnaby said:
    02/09/2010 u 21:49

    Nemam tu kod sebe knjigu.
    Meni to izgleda kao ista stvar. Zato ja pitam u čemu je razlika. Tko je rekao da si nepromišljen? Dakle ja sam taj koji ne kuži. Pretpostavljam da Fink ne bi napisao baš takvo što, a da nema neke razlike… Ili?

      davor responded:
      03/09/2010 u 11:16

      Nepromišljen sam zato što sam naveo taj pasus bez da sam promislio o tome zašto B. Fink navodi sva tri prijevoda, i još kaže da ”svaki prenosi dio značenja”. Meni je ovdje bilo zanimljivo samo jedno značenje, naime to da socijalizacijom učimo žudjeti ono što drugi žude, odnosno, da se polje onoga što hoćemo oblikuje unutar mogućnosti za koje SE smatra da su ostvarive. Na to se onda nadovezuje Platon, koji pita kako da čovjek ”od takvog kuđenja i povlađivanja (drugih) preplavljen ne otplovi nošen bujicom tamo kamo ona nosi i ne potvrdi za isto što i oni da je lijepo i ružno, i ne bavi se bavljenjima kojima i oni, i ne bude isti takav?”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s