Mjesec: Travanj 2010

izvan vremena?

Posted on Updated on

U pitanju je vječnost, ili bolje izvan-vremenost, prirodnih zakona. Kako to da su oni nepromjenjivi, kad se njima predodređene s-tvari mijenjaju u vremenu? Jesu li prirodni zakoni oduvijek tu? Ako su nastali, kada i kako (izumom, konvencijom)?

ulomak naknadno prebačen ovdje: izvan-vremenost prirodnih zakona? (ulomak iz Rupert Sheldrake, The Presence of the Past)

Povijesno se zamisao o izvan-vremenosti svojstvena prirodnim zakonima novovjekovne fizike nastavlja na pitagorejsko-platoničku misaonu tradiciju. Sličan se stav u matematici i danas naziva, s djelomičnim pravom, platonizam.

ulomak naknadno prebačen ovdje: je li platonički svijet matematičkih formi ”stvaran”? (ulomak iz Roger Penrose, The Road to Reality)

Kršćanski platonizam je Oblike/Forme vidio kao zamisli u umu Boga – Njegovim su stvaranjem izvan-vremenske matematičke pravilnosti dospjele u vremenitu prirodu. Čovjekov um kao Božja slika opet može te zamisli djelomično misliti. Sve to nalazimo u pojmu prirodnog zakona početkom Novog vijeka.

ulomak prebačen ovdje: platonizam novovjekovne fizike? (ulomak iz Carl Friedrich von Weizsäcker, Jedinstvo prirode)

Filosofija leži u onoj velikoj knjizi koja nam je stalno pred očima – mislim na svemir – ali je ne možemo razumjeti ne naučimo li najprije shvaćati jezik i simbole u kojima je napisana. Ta je knjiga napisana matematičkim jezikom, a simboli su trokuti, krugovi, i druge geometrijske figure, bez čije je pomoći nemoguće shvatiti ijednu njenu riječ; bez koje se luta uludo tamnim labirintom. (Galileo Galilei 1632.)

Ne može se izbjeći osjećaj da te matematičke formule imaju neovisno postojanje i neku vlastitu inteligenciju, da su mudrije od nas, mudrije i od onih koji su ih otkrili, da od njih dobivamo više nego je početno u njih bilo uneseno. (Heinrich Hertz, oko 1890.)

Za mene su zakoni koje priroda slijedi manje nalik onima koje slijedi neki stroj u svom kretanju nego onima koje slijedi muzičar pišući neku fugu, ili pjesnik spravljajući jedan sonet… Svemir se najbolje može prikazati … kao da se sastoji od čiste misli, misli onoga što, u nedostatku bolje riječi, moramo opisati kao matematičkog mislioca. (James Jeans 1930.)

Prirodoznanstvenik kao posrednik između izvanvremenskog matematičkog bitka i vremenitog osjetilno opazivog bivanja: dok je to iskustvo nastavilo pokretati ”velike fizičare”, većinsko mnijenje u fizici bez metafizike vidi prije svega nove tehnološke mogućnosti.

ulomak naknadno prebačen ovdjeGalileov kršćanski platonizam? (ulomak iz Jürgen Mittelstrass,, Platonizam nove znanosti)

Renesansni platonički uspon ka umu Boga i silazak natrag ka osjetilnosti u novovjekovnim je prirodnim znanostima zamijenila tehnološka volja za moći, koju idea-lni karakter prirodnih zakona ne začuđuje, sve dok ”sve funkcionira”.

Literatura:

  1. Rupert Sheldrake, The Presence of the Past, New York 1988., str. 3.–5.,  10.-13., preveo: ja
  2. isto, 18.-21.
  3. Roger Penrose, The Road to Reality, London 2004., str. 14.-16., preveo: ja
  4. navod iz: Rupert Sheldrake, The Presence of the Past, New York 1988., str. 23., preveo: ja, izvornik:  Galileo Galilei, Il saggiatore (1623.)
  5. Carl Friedrich von Weizsäcker, Jedinstvo prirode, Sarajevo 1988., str. 86.-88., preveo: Sulejman Bosto, izvornik: Carl Friedrich von Weizsäcker, Die Einheit der Natur (1971.)
  6. navod iz Rupert Sheldrake, Science Set  Free, New York 2012., str. 83., preveo: ja
  7. navod s linka, preveo: ja, izvornik: James Jeans, The Mysterious Universe (1930.)
  8. Jürgen Mittelstraß, Spašavanje fenomena, u Željko Pavić(ur.), Filozofijska hermeneutika, Zagreb 1998., str 353. i d., preveo: Tomislav Bracanović, izvornik: Jürgen Mittelstraß, Die Rettung der Phänomene (1962.)
Oglasi